IV Milan Lentić

Šansona i glazba

Male kazališne monodrame u tri minute

Milan Lentić bio je istaknuti hrvatski skladatelj, tekstopisac i pjesnik, prepoznat kao jedan od utemeljitelja povijesne Zagrebačke škole šansone. Specifičan je po tome što je u pravilu bio cjeloviti autor – sam je pisao i glazbu i stihove za svoja djela. Njegov opus obuhvaća poetske, zabavne melodije, ali i duboke, narativne šansone koje funkcioniraju kao male kazališne monodrame. Na vlastite je stihove skladao šezdesetak šansona.

011940. – 1964.

Od plesnjaka do Gavelle

Rano razdoblje i pred-festivalsko doba (1940-e)

Njegova prva poznata autorska ostvarenja nastaju još 1940. godine, kada piše partituru i stihove za skladbe „Ponoćni tango“ i „Assunta“.

Širenje glazbe: u to vrijeme, prije razvoja domaće diskografije, note je izdavala izdavačka kuća L. Fuks iz Zemuna. Glazbenici su ih kupovali i izvodili uživo u kavanama i na plesnjacima („čagama“).
Radio Zagreb: rane Lentićeve melodije izvodile su se uživo u studiju Radio Zagreba ili su se emitirale s rijetkih šelak zapisa.

Studio 64: rađanje Zagrebačke škole šansone (1964.)

Početkom 1960-ih popularnom glazbom dominiraju festivalske zabavne melodije. Iz bunta prema toj struji, koja je složenije, sporije i sjetnije skladbe odbijala kao „neprikladne“, skupina zagrebačkih umjetnika – Milan Lentić, Zvonimir Golob, Arsen Dedić, Zvonko Špišić, Hrvoje Hegedušić i Pero Gotovac – osniva platformu Studio 64 (u kuloarima duhovito nazvanu „Salon odbijenih“).

Povijesna večer u „Gavelli“: prekretnica se dogodila 17. siječnja 1964. U prepunom Dramskom kazalištu Gavella održana je prva službena Večer šansone pod ravnanjem Nikice Kalogjere i Miljenka Prohaske. Nastupili su Ivica Krajač, Ana Štefok, kvartet 4M, Lela Margitić, dok je Zvonko Špišić izveo legendarna „Vrata“. Bio je to trijumf poetske riječi.

Antologijska djela i uspjesi

Madrid · 1969.

Eurovizijski uspjeh (1969.)

Milan Lentić je kompletni autor (skladatelj i tekstopisac) pjesme „Pozdrav svijetu“. S tom su skladbom Ivica Krajač (kao Ivan) i Kvartet 4M predstavljali Jugoslaviju na Eurosongu 1969. godine u Madridu.

Šansonski oratorij „Jama“ (1980.)

Obimno i kompleksno djelo nastalo prema istoimenoj antologijskoj poemi Ivana Gorana Kovačića - vrhunac spoja kazališta i šansone u Lentićevu opusu.

Rijetki vokalni trenutak

Milan Lentić u pravilu nije nastupao kao interpretator. Jedina poznata iznimka je emotivni duet s Višnjom Korbar u pjesmi „Zaboravljena i izgubljena ljubavi moja“, gdje Milan osobno recitira svoje stihove.

Pregled ključnih skladbi i izvođača


Jesenji dažd	Arsen Dedić, Beti Jurković	3. nagrada na Zagrebačkom festivalu (1963.)
Žiži	Zvonko Špišić	Zagrebački festival (1964.)
Balada o umorenoj djeci	Grupa solista	Zagrebački festival (1964.)
Pravila igre	Beti Jurković, Dušan Jakšić	Zagrebački festival (1964.)
Pusta noć	Beti Jurković, Senka Veletanić	Zagrebački festival (1964.)
Ljuljačka	Beti Jurković, Zdenka Vučković	Izvedba (1965.)
Šantan moje mladosti	Bojan Kodrić	Zagrebački festival (1966.)
Nema mjesta za ovu ljubav	Ana Štefok	Izvedba (1966.)
Pozdrav svijetu	Ivica Krajač (Ivan) & Kvartet 4M	Predstavnik na Eurosongu (1969.)
Nakon ljubavi	Lada Kos	Zagrebački festival (1969.)
Muzikanti	Mišo Kovač	Zagrebački festival (1969.)
Život je lijep	Lada Kos	Zagrebački festival (1969./1970.)
Neka visi Pedro	Kvartet 4M	Zagrebački festival (1969./1970.)
Ponoćni jahač	Lutajuća srca	Zagrebački festival (1972.)
Fajrunt	Milan Lentić (autor)	1. nagrada na Beogradskom proljeću (1975.)
Oj, Todore	Mile Rupčić	Zagrebački festival (1975.)
Fatalni tango	Zafir Hadžimanov	Zagrebački festival (1976.)
Gdje su sada moje drage	Nano Prša	Zagrebački festival (1977.)
Magdalena	Zvonko Špišić	Zagrebački festival (1982.)
Neka ostane među nama	Milan Lentić (autor)	1. nagrada na Festivalu šansone (1989.)
Trk vranih konja u noć	–	Istaknuta autorska šansona

04Croatia Records

Izdanje „Gold Collection“ (Croatia Records)

Veliki dio njegovog doprinosa trajnoj glazbenoj baštini objedinjen je u antologijskoj zbirci Gold Collection u izdanju Croatia Recordsa. Posebno se ističe suradnja s umjetnicom Ladom Kos, koja na albumu interpretira ukupno 13 Lentićevih kompozicija:

1Karusel
2Djeca sna
3Balada o gospodičiću
4Balada o materi
5Putnici za iluziju
6Balada o klaunu
7Somnabula
8Vergl
9Dugo čekanje
10Šjora Pupeta
11Nakon ljubavi
12Život je lijep
13Mizerere

Eseji i crtice za razmišljanje

Crtica

Crtica o slavi: fenomen izvođača i tišina stvaratelja

Zašto izvođači često postaju mitske figure i megazvijezde, dok autori koji su toj popularnosti dali krv, meso i dušu ostaju skromno u pozadini, često neupamćeni? Publika se rijetko zaljubljuje u samu tehničku strukturu pjesme; ona se zaljubljuje u energiju i karizmu osobe koja tu emociju donosi na pozornicu. Izvođači postaju mediji i provodnici kroz koje se masovna publika identificira.

S druge strane, autorski mentalitet Milana Lentića bio je gospodski i povučen. Njemu je najveća nagrada bila sama čistoća stvaranja – trenutak kada tišina postane nota i stih. On i njegovi suborci iz Studija 64 nisu žudjeli za svjetlima stadiona, već za dubinom razumijevanja u intimnim prostorima teatra.

Članak Šansonijeri /konačno/ priznati iz časopisa Studio

„Šansonijeri /konačno/ priznati“ Zvonko Špišić, Ivica Krajač, Zvonimir Golob, Pero Gotovac, Drago Britvić i Milan Lentić u časopisu Studio

Jesenji dažd

Dva lica iste pjesme: „Jesenji dažd“ kroz glas i kroz emociju

Skladba Jesenji dažd nudi nam fascinantan uvid u dvije fundamentalno različite škole interpretacije iste umjetničke vizije.

Beti Jurković

Diva šlagera

Diva našeg šlager-doba dala je ovom djelu svoj predivni, raskošni i kristalni glas. Njezina izvedba je estetski savršena, vokalno moćna i ugodna za uho; u njoj se jasno osjeti kako umjetnica uživa u ljepoti vlastitog glasa, a publika uživa s njom.

Arsen Dedić

Pjesnik pred mikrofonom

Arsen je, kao Lentićev bliski suradnik, duboko dešifrirao i osjetio Milanovu izvornu emociju. On je u potpunosti ogolio i unio melankoliju u svoju interpretaciju. Arsen ne mari za vokalno savršenstvo; on unosi sjetni, govorni ritam, suzu i disanje u stihove, pjevajući Lentićevu tugu kao da je njegova vlastita.

Dok je Betina izvedba predivan spomenik vokalnom umjetničkom zanatu, Arsenova izvedba ostaje čisto ogledalo autorove duše.

Crtica

Fenomen Miše Kovača i skromnost autora

Pitanje zašto izvođači poput Miše Kovača postaju mitovi i megazvijezde, dok autori poput Milana Lentića, koji su toj popularnosti dali „krv, meso i dušu“, ostaju u sjeni, krije se u prirodi ljudske percepcije:

Izvođač kao „provodnik“ i karizma: publika se rijetko zaljubljuje u samu strukturu pjesme; ona se zaljubljuje u energiju, glas i karizmu osobe koja tu pjesmu donosi na pozornicu. Mišo Kovač nije bio samo pjevač, on je bio i ostao propovjednik emocije, simbol s kojim se masovna publika identificirala. On je preuzimao ulogu medija.
Mit o izvođaču: ljudi na pozornici vide čovjeka koji širi ruke, pati ili slavi, i nesvjesno njemu pripisuju autorstvo nad tom patnjom ili slavljem.
Svijest šansonijera: autori poput Milana Lentića često su posjedovali posve drukčiji, gospodski i skromniji mentalitet. Njima je najveća nagrada bila stvaranje – trenutak kada ideja postane nota i stih. Oni nisu žudjeli za svjetlima stadiona, nego za dubinom razumijevanja u intimnim prostorima poput kuloara Studija 64 ili kazališta Gavella. Na neki način, taj ostanak u pozadini bio je njihov svjestan odabir i odraz njihove umjetničke čistoće.